Polyanna
Lice mi je pravo egipatsko, sa blago visokim jagodicama koje mojim očima daju oblik badema. Nos blago povijen, oči duboko usađene, te izgledaju tamnije nego što jesu. Kosa mi je bujna i gusta, one tamno mrke boje što samo što ne pređe u crnu, savršeno je ravna i glatka, i ponekad je savijem u punđu na potiljku, nekad od nje napravim krunu na vrhu glave, a kad je vruće pustim je u dve pletenice na grudi. Ali većinom je nosim raspuštenu, razdeljenu na sredini. Hrabra sam, čak i drska, kad je o ružu za usne reč... i volim duge minđuše...
Možda sam malo niža nego što je uobičajeno, ali proporcionalno građena. Volim da nosim haljine, po svom ukusu, da se uvijaju oko mene i padaju skoro do zemlje oko mojih nogu. I nosim sandale, svih duginih boja. Ruke su mi nežne i gipke, i mažem nokte isto onako hrabrim bojama koje koristim i za usne. Crvenu toliko tamnu da izgleda kao crna i boje što se prelivaju kao duga, od kojih mi nokti izgledaju kao opali, a puštam ih da rastu, da mi budu dugi...
Ja nisam, niti sam ikad bila, moderna žena. Ne osporavam ja modu, ali ona nekom pristaje ali meni ne. Ljudi slede modu i menjaju je stoga što novina privlači podstiče. Ali ja, večna žena, pradrevno, arhetipsko žensko, ja se ne obraćam površini svesti, već onom drevnom i prvobitnom u duši svakog muškarca, i moja privlačnost može da se suprotstavi privlačnosti svake moderne žene.
Možda one imaju ljubavnike, ali mene su voleli i mene vole!